POGLEDAJTE STA JE ZENA URADILA SEDMI DAN NAKON PORODJAJA

POGLEDAJTE STA JE ZENA URADILA SEDMI DAN NAKON PORODJAJA

To bi bio moj nedostatak pod pretpostavkom da sam se ogrnuo vodovodnom cijevi u kupaonici nakon začeća potomka.

Sve znam, našli bi me obješenog, vikali bi, skidali me skačući po sjedalu, puhali mi zrak u usta, trljali mi srce, izbezumljeni birali broj za krizne situacije…

Doista, vikali bi, s obrazloženjem da nitko ne očekuje da će majka malog djeteta okončati vlastiti život. To je tako strašno, to je tako nemarno i djetinjasto, prošlo bi im kroz glavu, malo kasnije bi to nesumnjivo bez suzdržavanja rekli među sobom; pojedinci bi zaista trebali nekome dati sud.

Nadalje, to je uglavnom uglavnom prosudba samo jednog pojedinca. U slučaju da sam se objesio, to bih bio ja.

Može li to biti valjano?

U trenutku kad sam se pojavila iz rodilišta, praktički svi članovi obitelji moje drage osobe ostali su na ulazu u kuću. Čuo sam povike: “Neka nam vaša udata sestra predstavlja glavnog korisnika!”

Osjećala sam se užasno, počelo je odmah nakon sastanka ravnatelja s djetetom i jednostavno sam se trebala maknuti od svih, pokušati smiriti, odmoriti, oprati krv. Da se operem od stanja u kojem sam se nalazio, a koje je bilo teško prenijeti pojedincima koji su me gledali kao kvalificiranog radnika koji prenosi spomenute proizvode. “Možete li nam donijeti…”

Zašto ti? Imam ime, lijepo ime, mogao bih i bez njega kad mi se netko obraća zamjenicom. Posebno sada, začela sam potomka, donijela na svijet briljantno dijete. Doista, bilo je teško doznati pojedincima koji prevrću dijete u transporteru i trpaju novac u njezine pokrivače da se sakrije, da jednostavno potraži zaklon i prestane vikati i udarati me laktom u nadlakticu uz klicanje: Velika sestra po udaji, prva čovjek!

Shvaćaju li pojedinci koji pozovu gospođu koja je začela potomstvo da je doista zamislivo da ona ima troje ili četvero spojenih tamo dolje i da rešetkasti jastuk kupi krv i da ona jedva stoji i da mlijeko klokoće u njezinim tvrdim toplim grudima i da se osjeća bespomoćno, u prilikama kao što je krava jer trenutno u osmom trenutku pitaju: Imate li mlijeka? Stiže li mlijeko? Jednostavno mu pružite ruku, pustite ga!

Iskreno da ti kažem ja sam se doista osjećala kao krava koja bi trebala stvarati kvalitetno mlijeko s pjenom, koja bi trebala šetati kao da joj ništa ne fali, jer mi je moja majka u braku više puta javila kako je rodila moja bolja polovica na pragu, bez ičije pomoći, kakila sam, gnjecava, gadna, plačem otkad me kontaktiraju, tapšu me po ramenu, gledaju mi ​​u trbuh, procjenjuju koliko je ostalo nakon djeteta.

One hrabre, slobodne dame će sad reći: Sama si to dopustila, jesi li uopće imala pojma kakve su one! Milostivi, nisam imao najmagloviju ideju. Budući da dok ne dobijete potomstvo, nemate pojma o tome kako će se pojedinci kretati prema vama, nemate pojma o tome kako ćete plivati ​​u ovome.

Također, gušio sam se. Nisam imao solidarnosti ostati iznad vode, a nisam imao pojma kako plivati. Supružnik je nakon pet dana počeo raditi. Bila sam napuštena sa svojom djevojčicom, iako čak i dok je on bio tamo, nije bio baš očaran da provede noć pri svijesti.

Prekosutra počinjem raditi, želim se odmoriti, sutra počinjem raditi, želim se odmoriti… štoviše, u jednoj ruci držim uplakano dijete, a drugom sam pokušavam odvrnuti kapi za grčeve dok imam žlicu u ustima, nekoliko iskrenih strahova u glavi koji me zbunjuju i odvajaju od tijela… štoviše, stvarnost…

Dobio sam mastitis, visoku temperaturu, groznicu koja me šibala; Sjetio sam se mame koja je malo prije šutnula kantu, počeo sam da plačem, da je zovem: – Mama moja, gdje si trenutno, dođi da me zagrliš, da znam da je mama tu, da me pomiluješ po glavi , da dodirnem svog unuka da tražim samo trideset minuta odmora, da znaš kako se osjećam, da znaš da nemam nikoga da mi pomogne, da oni mene vide kao “onog” i da je najvažnije je da sam rodila dijete.

Majko, dođi, skuhaj mi onu svoju juhu, odmori blizu mene, skuhaj mi čaj, javi mi što je sa mnom.

– Majko, ne daj da se povredim, daj mi da znam da za sve postoji odgovor, daj mi da znam majko da nisam krava, da nisam krma, ni “ona” . Daj mi do znanja da sam odvažna, da sam vrijedna truda, da mogu otići s djetetom negdje, tko može sa sigurnošću reći gdje… da mogu ići, da je dobro…

Te sam večeri stavio remen oko vrata. Bio je to sedmi dan od začeća potomka. Moja bolja polovica je bila u spavaćoj sobi, posvađali smo se prije odlaska. Dao mi je do znanja da sam uništena, da cvilim u svjetlu činjenice da stvarno želim obzirnost

admina

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *