ISPOVIJEST: Prije neko veče ja u autobusu, iza mene sjede neki momci, migranti.

“Pred večer ili dvije u transportu, nekoliko ljudi, prolaznih, sjedilo je iza mene. Inače, na oca uglavnom ostavljam dojam da mi čvrsto visi na stanici u slučaju da se vratim izuzetno kasno. Izlazim na stanicu, oca nema, a one 3 osobe izlaze za mnom. Koračam postupno prema strukturi, otac ne uzima telefon, toliko sam se prestrašio da su me dodatno slijedili i nešto vikali na mene. Jednostavno nisam počeo vikati iz straha, vidim tatu kako mi prilazi. Bilo mi je tako jednostavnije, tata se zaustavio da me zagrli, vidio prolazne pojave, a oni su se samo zavili i krenuli drugim putem. U trenutku kad sam to savjetovao svojim suputnicima, otkrili su mi da sam faca, što sam brzo shvatio da će mi učiniti i tako dalje. Pa su me slijedili i kako sam često čuo kako su mlade dame napadali po cijeloj Europi , Nije me bilo briga, usprkos činjenici da bih se slično bojao da me slijede 3 osobe i da nisu prolaznici. Međutim, ja sam faca jer nisam mogao mariti za slučaj da me netko slijedi, a mjesec dana prije mog su djeda putnici tukli i pljačkali prije građevina. “