Pogledajte posljednji interviju Đorđa Balaševića-govorio o smrti i shvatanju života, te teške godine, koja je iza nas

Đorđe Balašević napustio nas je danas u 68. godini života, a pred kraj 2020. godine, uzbudljivo pitanje pisaca “kako bi se mogao sjetiti te godine”, sastavio je svoj segment za hrvatski “Večernji list”. – Ovo se nastavlja već jako dugo. Trenutno se osjećam vrlo “delegirano” … Nemam pojma maglice kako mi uopće dolaze likovi iz novinskih članaka? Očekujem da bilježe zahtjev za ekshumacijom. Još uvijek marljivo radimo kako smo u osnovi spustili telefon, i već je neko vrijeme jednostavno riječ o istiskivanju kvake, ne, očito vam je da pokušavate reći da je brzo prekinuo vezu – Đorđe Balašević je započeo svoj odjeljak u tom trenutku, – Na žalost, ovi navodni kolumnisti (s obrazloženjem da više nema svrhe kontakta s “papirom”) obračunavali su se postavljanjem upita posebnom brzinom, u ludoj muzikalnosti sugeriranja “rasprave sa stručnjakom ili drogom specijalist “. Valjano, dodatno sam spriječio jedan komad, našoj dobi zapravo treba kratko razdoblje kako bi u početku provjerili postoji li šansa da pritisnu točan ulov ili će ponovno nenamjerno upaliti kameru i možda otići na YouTube, i upravo poput novog videozapisa reper iz Gornjeg Vakufa. Bez obzira na to, zapravo sam stvarno želio čuti sjajnu istragu zbog koje sam bio dočekan i za koju je, uzimajući u obzir sve to, zaslužilo strukturu profesije četrdeset godina … – “Kako se sjećate ove godine”, nakon koje je umjetnički tekstopisac pojašnjava da je ovo “vrijeme zamućenja” kojeg se pozitivno neće sjećati. – Prije svega, je li potrebno opozvati ih svake godine? Nije pretjerano vrlo u pravu? U trenutku kad će se jednog dana, daleko (još mi se približiti), provjeriti dugi dijelovi mog života i ovdje će se dvadeset i dvadeset godina nezasluženo zbrajati sa svakom od onih sjajnih i nebeskih godina lavova. Godina izdvojena “zamagljivanjem”! Kao ne tako davno, vjerovao sam da nije bilo ništa više rasipne i protraćene godine od one koju sam proveo u JNA, pidžama stranke s zbirnim osvrtom na “televizijski Dnevnik”, žilavo pozdravljanje svake pregažene kapice i nenormalno zatrpavanje “ležećeg rova” u Jakuševcu. u blizini civilizacije, kako bih shvatio priliku i prisutnost uma, obratili su se vrhuncima ludosti i blebetanja – pregledao je Balašević neke prethodne prilike. – Ali nikad mi ne postaje očito da se prisjećam dvadeset i dvadesetog. Ni nakon Mustafe Mujice Nadarevića. Od sada bih mogao biti pomalo star i lud, i vrlo “delegiran”, kao što sam rekao … Međutim, zapravo su mi ostale dovoljno bolje godine da se prisjetim svojih suputnika …