ISPOVIJEST MAJKE KOJA ČEKA DA SE SJETE DJECA DA IMAJU MAJKU

Iako je starenje normalan dio života, ne bismo trebali očekivati da naši roditelji i ostali članovi naše obitelji stare brže od njih. Kako stare, razvijaju slabost koju teško prihvaćaju, a uloge se postupno mijenjaju, pa mi brinemo o njima. Ponekad djeca zanemaruju i zaboravljaju svoje roditelje.

Kod etabliranijih pojedinaca zatvorenost može potaknuti potištenost i povlačenje, a istraživanje je pokazalo da čak i najmanja naznaka obzira može smanjiti njihov osjećaj bespomoćnosti i utjecati na njihovu psihološku i stvarnu dobrobit.

Srceparajuće je za svaku majku na ovom svijetu da se osjeća napuštenom, zaboravljenom ili samom od strane svoje djece. Donosimo cijelu potresnu ispovijest jedne majke.

Imam 65 godina i živim sam. Dvoje djece, sin i kći, žive odvojene živote daleko odavde, svako sa svojom djecom i problemima. Čekam da me se sjete prije nego što ih nazovem, što se rijetko događa. Ove godine sam im zaboravio čestitati rođendan. Nisam ih krivio, pa nije bilo važno.

Znam kako se osjećaš, a i mene su njihove godine naljutile. Proveo sam previše vremena naprezajući se oko toga kako ih odgojiti i osigurati im. Žao mi je što sam se toliko brinula oko svega, ali mi je drago što sam ih uspjela educirati i od njih napraviti dobre ljude.

Da ću sada biti sama, provesti dan pogrbljena nad telefonom, čekajući da mi netko čestita barem rođendan, i osjećati se sama i napuštena kao pas? Zato, molim… Sve mogu sama. Uvijek ću se baviti hobijem i zadržati pozitivan stav. I ti, uz Božju pomoć. Molit ću Boga da te poštedi iste sudbine koju sam ja doživio.

Čak i ako ste uvijek bili uz njih i podržavali ih na bilo koji način, molit ću se da vas djeca nikada ne zaborave. Dopustite mi da objasnim: ja vas ne mjerim. Ali uvijek ćeš me se sjećati. Sjetit ćeš se rođendana i svega ostalog, a onda ćeš se sjetiti svaki put kad si pogriješio u vezi s majkom. Mama te donijela tu gdje jesi, ne treba je baš tako zanemarivati. Ali recimo samo: “Bit ću uz tebe bez obzira na sve dok sam živ.”