POGLEDAJTE VIC O TITU ZBOG KOJEG JE BEOGRAĐANKA (22) ROBIJALA NA GOLOM OTOKU!

Danas, 25. svibnja, rođendan je Josipa Broza Tita. U Jugoslaviji je ovaj dan bio poznat kao Dan mladosti, a bivše jugoslavenske republike ga još uvijek skromno obilježavaju.

U to vrijeme bivši predsjednik Jugoslavije bio je štovan kao božanstvo, pjevale su mu se pjesme. Jedna od najpoznatijih pjesama, “Drue Tito ljubičice bela”, dovela je do toga da mlada židovska novinarka Ena Lebl provede dvije i pol godine u zatvoru na Golom otoku, gdje je dobila samo 22 godine.

Ne zaboravite da je srpska istorija ispisana na današnji dan pre 21 godinu: Kod Patrika nije bilo povlačenja! Zeni je rođen 1927. NATO STRIJELA je slomljena. Pod lažnim imenom četrnaestogodišnji srednjoškolac pobjegao je u Ni tijekom židovske deportacije u logor Sajmite. Uhapšena je 1943. godine i prevezena u berlinski Gestapo, gdje je ostala zatočena do 1945. godine.

Nakon povratka u Beograd, eni upisuje Pravni fakultet i 1947. počinje raditi kao novinar u Politici. Odmah počinju njezini problemi.

Tijekom Drugog svjetskog rata, eni, Židov, uspio je pobjeći od zločina u nacističkim koncentracijskim logorima. No, kasnije je tvrdila da je ono najgore i najstrašnije doživjela samo na Golom otoku, kamo je stigla brodom “Punat” iz susjednog Svetog Grgura.

NE PROPUSTITE Josip Broz obožavao ovu podvalu: Rusi su čuli da je Tito priča, ali im nije bila smiješna!
Predložila je neukusnu šalu na račun druga Tita, koja je prije ovoga rezultirala torturom.

– Zašto je Jugoslavija osvojila prvo mjesto na svjetskoj izložbi cvijeća? Povodom pjesme “Druže Tito, ljubico bijela, voli te sva mladost”, rekla je ženi u društvu svojih kolega na poslu, “jer je uzgajala ljubičicu od sto kila”.

Jovanka eni Lebl bila je židovska novinarka iz Srbije koja je živjela od 1927. do 2009. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata bila je zatočena i poslana u Njemačku na prisilni rad. Uhićena je zbog VICE o Titu kao novinarka Politike poslije rata i poslana na Goli otok na 2,5 godine. Izrael je mjesto gdje je umrla. Zbog toga je 1949. godine privedena i poslana u zatvor na otoku Sveti Grgur, zatim u Zabel kod Poarevca, pa na Goli otok i konačno u Ramski rit.

Politika je 2013. u jednom od rijetkih tekstova o toj ženi pisala o tome kako je točno završila u zatvoru.

– Jedna kolegica se jednom našalila kako se pjesma “Druže Tito, ljubičice bijele, voli te sva mladost” odnosila na to da je Jugoslavija pobijedila na međunarodnom natjecanju u cvijeću jer je dala ljubičicu bijelu od 100 kilograma. Dvoje ljudi napalo je Enu Lebl nakon što je u redakciji ispričala vic da je govorila protiv Tita, a nije prijavila narodnog neprijatelja od kojeg je čula kontroverznu izjavu. Odvedena je u zatvor UDB-e Glavnjaa, logor Ramski rit, Zabela, Grgur, odnosno Goli otok. Na nju se u pet zatvora, u kojima je bila od travnja 1949. do listopada 1951., vršio pritisak da se predomisli i prizna krivnju. U tekstu o Leblu koji je objavljen u Politici u srpnju 2013. navodi se da je tada izbačena iz udruga novinara.

Danilo Ki, koji je pisao o komunističkim gulazima u SSSR-u u “Grobnici za Borisa Davidovića”, nagovorio je Enu Lebl da o njima piše nakon što je saznao da su na Golom otoku bile i žene. Tada se o tome nije pričalo.

Iz toga je nastala “Ljubiica bela”, objavljena 1990. godine, koja je postala bestseler u Izraelu.

Zajedno s Eni Lebl i Evom Nahir Ki radi i na filmu “Goli život” redatelja Aleksandra Mandija.

Ispričala je strašna zatvorska iskustva od kojih je najpotresnije Golootočko.

Žedni su jedini koji znaju cijeniti vodu. Bili smo ludo žedni jer je more bilo svuda oko nas. Naučili smo koliko je teško ukloniti kamen iz njegovog prirodnog okruženja. Nakon toga naučite gdje se kamen cijepa i da ima žile za kucanje. Napisala je Eni da mijenjamo svijet prirode rušeći stoljetne kamene temelje.

Kad su čule da su ih djeca, majke i muževi napustili jer su postale neprijatelji naroda, djevojke su postale starice, ostale bez zuba i oboljele. Napisala je: “Ponuđena im je sloboda pod uvjetom da postanu doušnici i da šute o onome što su doživjeli, inače će njihove obitelji patiti.”

Bila je žena na Golom otoku do 1951., kada je dobila pomilovanje zbog “dvije i pol godine duge šale”. Međutim, drugdje nije uspjela pronaći posao. Zatražila je novo državljanstvo i ubrzo zauvijek napustila Izrael, novoosnovanu državu.

Unatoč svemu, preminula je u dubokoj starosti u svom stanu u Izraelu 2009. godine. Imala je 82 godine.