Pogledajte kako su Balaševićevi roditelji govorili o njemu davne 1980.

Davne 1980. TV Novosti su distribuirale sastanak sa skrbnicima Đorđa Balaševića, Jovane Balašević i Veronike Elvire Matilda Dolenc. Ovaj 40-godišnji sastanak šaljemo u potpunosti, upravo u trenutku kad su njegovi pričali o njemu: – Znate, moja značajna druga i ja najviše razumijem kako je naše dijete nadziralo! Upoznali smo njegovu svjetlost, jednostavnost kojom je mogao komunicirati, ali nikada nismo zamišljali da netko drugi osim nas može biti tako blizak i drag. Uistinu, i danas bez problema radi ono što radi. On je sve samo ne obožavatelj – pojašnjava Vera Balašević. Tata je tragove istaknutosti svog djeteta dobio zaobilaznim putem. Moguće je da je došao krajem tjedna u Novi Sad ili je njegova bolja polovica otišla u Budimpeštu i školovala ga. U svakom slučaju, nije bio izniman. – Znate, kad odem u zemlju, prva mi je pažnja pregledati sve novine, pogledati TV program, zadržati krug podataka koji obuhvaća obitelj, pa melodija koju je George uglavnom sastavio nije meni ekvivalentno za ono što mu vrijedi. – Imao je puno interesa tijekom svakodnevnog života, a sve što radi, učinio je učinkovito, tako da me njegov ulazak u svemir popa nije puno energizirao. U svakom slučaju, telefon je „pronađen“. – Ti dosljedni pozivi, pozivi s različitih strana, ta prepiska s pojedincima koji su do jučer bili “posjetitelji” u našem domu samo kroz mali zaslon, pokazali su da u ovom trenutku to nije diverzija našeg djeteta, ali da je to istinski stvar. Iznenadilo je to za Georgea, on nije imao takvu ulogu, ali mi smo dodatno zapanjeni i zapanjeni – iskreno kaže Jovan Balašević. Do danas, ni dijete ni tata nisu navikli na sve to! – Ni majka nije navikla na to, koja na svaki poziv odgovara zapanjujućom postojanošću i izbirljivo vodi svaki dan. Unatoč činjenici da je bijesna što je upravo dobila opomenu od suputnika i članova obitelji da upale televizor otkako George nastupa – budući da joj ne postaje očito da to gleda, a da ne spominjemo educirati mamu – drago joj je , zajedno s njezinom boljom polovicom, taj je George takav. Kažu da bi svatko mogao čuti: “Super, nije se promijenio!” – Nikad mi ne otkriva kada nastupa, kad ga mogu vidjeti, a uglavnom stresujem kad ga vidim na TV-u u košulji ili majici s kojom je spakiran po kući. Drugi se bave kako se oblače, čisti su, a on ne bi stavio kravatu oko vrata, ne znam što bih mu platio, on je majka. – Mama, majko … Otkrio sam ti da neću prihvaćati majice jer ću se uskoro pridružiti vojsci, vjeruješ da je to još jedna šala, međutim nije – imam 27 godina, trebaju se pridružiti časnicima u kolovozu. Iz kojeg razloga kupujem majice? U trenutku kad se vratim, to trenutno neće biti u stilu – Đorđe Balašević na posljednjim razgovorima, koji je samo nakratko skočio do kuće po gitaru i još jednom krenuo na neko mjesto. Ljudi Georgea Balaševića neprestano imaju povjerenja u svoje dijete. U svakom slučaju, kad je napustio školu zbog matematike, fizičkih znanosti i znanosti, prihvatili su da njegova pobuna – kao rezultat odgojiteljeve zainteresiranosti da bude izvanredan u predmetima do kojih nije mario toliko sjajno koliko je obožavao – nije bila mnogo, da će nakon nekog vremena shvatiti da se u životu ne može marljivo izvaditi samo obožavanje. – Mislim da u njegovim kretanjima aure nema ništa čudno, to je normalno za mlade. Bilo je nekoliko zabluda o izvornosti s kojom u svom sonetu raspravlja o tom vremenu života. Taj njegov sonet na pola je memoara, dio njegove životne priče, no ipak je to sličnost! Nema članove obitelji o kojima pjeva, nije više puta ponovio nastavu itd., On se samo iskreno i neskromno zalaže za mogućnost pogreške, mogućnost razvoja, privilegiju na svoj način – pojašnjava Jovan Balašević. – Je li još uvijek na putu? – Ako mislite na sporiju brzinu učenja – u tom trenutku to ide. U svakom slučaju, to nije rezultat njegovog mentaliteta prema školi, već njegovog načina života. Još nije smislio kako podmiriti obavijest o radu i obvezu prema školi. Bilo kako bilo, škola će definitivno završiti. – Zapravo nije sve uskladio sa sobom. Ne bih mogao reći je li nebesko to reći, ali ipak je ostao legitiman i neposredan i ne može nikoga poreći, neće ništa ograničiti. Ulažući energiju u suvišne stvari, istaknutost plaća posljedice u prolaznoj tvari. – Možda će htjeti odgovoriti na svako dijete, možda će htjeti poslati fotografiju, ali ne, a možete samo vidjeti ta čvrsta pisma koja je dobio, kakav važan materijal za sociologe, koliko nevjerojatni primjeri onoga za čim čeznu, što tamo mogu otkriti maštati MLADE dame i mladići. Uz obveze koje proizlaze iz emisije, potpuno je razumno da ne može pronaći ispravnu mjeru poduzimajući sve stvari zajedno. – Znači li to da radi tonu? – Ne, nije. U tome postoji mjera. Pokušajte ne nastaviti s dinarima. Potiču ga da “prihvati otvorena vrata”, da je ovo njegovo vrijeme, trenutno ili nikad, ali ipak ostaje predvidljiv. U kasno proljeće ne odlazi u posjete, no produženi izlazak ne bi pjevao za Novu godinu, jer smatra da je to i njemu prigoda. – Je li njegova prevalencija kod vas nešto promijenila? – Kako da ne! Više mu ne dajem džeparac – smijulji se Jovan Balašević. I tati i majci drago je što njihovo dijete nije “numizmatičar”, što prije godinu dana nije platio teret, a vjerojatno ni ovaj iz istog razloga. Također, u tome je vidio potvrdu da je sve