Rekonstrukcija događaja u Posušju, u kojem je smrtno stradalo 8 mladih

Koliko je ugljični monoksid “negativni plin”, najbolje pokazuje slučaj iz grada Tribistova, nadomak Posušja, gdje je osmero djece u jednoj noći prošlo na rubu života zbog oštećenja ugljičnog monoksida. Šutnuli su kantu, ne pozvavši Novu godinu, koja bi za njih i njihove obitelji trebala biti iznimna, od one za sve naše opasnosti iz 2020. godine. Tragično, nisu ga dobili, a kriv je “prokleti plin” ugljični monoksid. Bi li mogli biti spašeni, bi li mogli izdržati i što bi trebalo učiniti medicinski da je netko u tom trenutku “lupao” na ulazu u kuću u kojoj se preporuča doček Nove godine? Na ove upite odgovorio je prof. dr. sc. Nenad Karanović, zapaženi splitski anesteziolog, prethodni vrh Klinike za anesteziologiju, reanimaciju i intenzivno liječenje KBC-a Split. “U slučaju da je netko” pokucao “u glavnim minutama, kada je benzin počeo štetiti tim mladima i izvodio ih, njihovi bi životi mogli biti spašeni u vanjskom zraku. Bože, da je samo netko otvorio prozore, da se raširi vani u sobi Mediji tvrde da je prozor bio otvoren, međutim, apsolutno je nedovoljno da osnovna mjera zraka uđe u uništeni prostor kako bi ‘očistila’ ugljični monoksid “, Dr. Karanović je otkrio za Slobodnu Dalmaciju. . Prelazak kod djece dogodio se zbog odsutnosti kisika u krvi. “Umjesto kisika u krvi, krv je ‘iskoristila’ ugljični monoksid i zbog toga je um ostao bez kisika i tako se dogodilo njegovo prolazak. Teško je navesti koliko je vremena bilo potrebno da se nogom razbije kofa. To je pojedinačno pitanje i ovisnosti o bolesti pojedinca, dobi, stanju … Smrt se ne događa kod svih istovremeno. U starog i oslabljenog pojedinca smrt će se dogoditi zbog prethodno naštećene ugljičnog monoksida “, kaže dr. Karanović. Ugljični monoksid izuzetno je sklizak plin: “Kad se na široko otvori vatra uz pomoć ugljena, takav prostor je neprestano potreban za zračenje, tako da može postojati kurs čistog zraka.” Smrt u takvim slučajevima nanošenja štete dogodi se u trenu. “Upravo smo naveli nekoliko varijabli o kojima to ovisi. Početak smrti pozitivno se oslanja na mjeru ugljičnog monoksida koji se ‘unosi’ u prostoriju, na to koliko je ogroman … Konkretno, u slučaju da soba ima 200 kubika zraka, u njoj je marljivije naštetiti nego u sobi koja ima samo 100 kubika zraka, što je skromnije. ‘Pošast’ ugljičnog monoksida je na način na koji jest plin bez mirisa, okusa i neotkrivljiv. U svakom slučaju, ako je ugljikov monoksid ‘krenuo “Iz generatora bi taj mladić trebao osjetiti miris goriva, tj. ispušne plinove, ako generator radi na plin. Jasno je da to nisu osjećali ili mu nisu pridavali značaj “, kaže dr. Karanović. U ovoj situaciji vrijeme prikazano u kući bilo je žalosno. “Da je netko ušao u tu kuću kad su jednostavno počeli” tonuti u mirovanju “kao rezultat ugljičnog monoksida” koji tone u mirovanje “i da ih je sve izveo u prirodni zrak ili da je samo otvorio prozore i napravio ‘nacrt’ “Ta bi djeca vjerojatno danas bila živa”, kaže dr. Karanović. Mogla bi im se pružiti pomoć, očekujući da je netko zateturan, a istodobno živ i zaputio se u barokomoru. “Uistinu, ipak u toj barokomori moraju biti udaljeni 45 minuta od snimke otkrića, u slučaju da su živi. Očito bi im, prije odlaska u barokomoru, trebali pružiti medicinsku pomoć, oživljavanje, davanje kisika, ako je neophodno “, kaže dr. Karanović. Skupine poginule mladeži nemaju utjehe i teško je pronaći osamljenu riječ koja bi olakšala njihovu agoniju. Bog nije dao nijednom drugom pojedincu da se dogodi nešto slično: “Osamljena utjeha, u ovoj strašnoj, etimološkoj prilici, koja je šokantno označavala svaku od tih obitelji, njihove živote i cijelu ovu zonu, mogla bi biti na način da mladi nisu izdržali. Nisu imali mučnu smrt. Šutirali su kantu i nesvjesni onoga što se oko njih događalo. Osjećali su se umorno, uglavnom kimali glavom i nakon toga se gušili “, rekao je prof. dr. sc. Nenad Karanović. Koliko bi im barokomora pomogla, govori dr. Gojko Gošović, zapaženi specijalist za hiperbarične lijekove iz Splita. “U slučaju da su bili živi u trenutku otkrivanja, mogli bismo im pomoći u barokomorama, očito prihvaćajući da su stigli po rasporedu. Prije toga, trebali bi oživjeti, transportirati kisikom iz tog mjesta u Hercegovini, do barokomora, prihvaćajući da nisu stvorili štetne kardiovaskularne aritmije. U takvim trovanjima, ako pojedinac izdrži, mogu ostati neurološki rezultati.